Priče

Imala je divlji duh, oči pune strasti... Voljela je život! Voljela je prirodu, šume i livade, slapove i jezera! Imala je potrebu istražiti svaki dio, svaki proplanak, svaki potok! Znala je svaki puteljak, svako drvo i granu. Osim jednog tamnog jezera... u njega se obrušavao slap, velik i snažan! Jezero je bilo smaragdne, tamno zelene boje... bilo je duboko i divlje čudi! Ljudi su je upozoravali neka ne dira u to jezero i slap, prokleti su! Dok je bila mala nije se približavala jezeru, bojala se. Na zvuk tog snažnog slapa bježala je glavom bez obzira! Dok nije odrasla... a onda se počela pitati što leži u tim neotkrivenim dubinama! Sve više i više privlačio ju je taj slap, zvao ju je! Došla je do jezera, bila je noć punog mjeseca... nebo čisto i prepuno zvijezda! Znala je da iza tog slapa mora biti nešto... Srce joj je divljački tuklo dok se spuštala niz liticu, ali je hrabro kročila dalje! Našla se u podnožju slapa, bilo je mračno a opet, mjesec joj je osvjetljavao put! Usprkos svemu, odlučila je proći kroz slap, željela je vidjeti što je s druge strane slapa! Zakoračila je, i dok su joj kapljice udarale obraze našla se s druge strane slapa! Očekivala je neku spilju, maštala o avanturi, istraživanju spiljskih tajni... a naišla je na zid! Iza slapa nije bilo ničega osim kamenja...Zaplakala je od razočaranja! Toliko je željela vidjeti što to slap skriva... a sad nikada neće dobiti priliku!

I baš kada je htjela zaboraviti, odustati od svega... pogled joj padne na nešto malo blještavo u jezeru! Mjesec je obasjavao i ta malena blještava i svijetla stvarčica privukla joj je pažnju! Zaronila je... i u ruci joj se našao velik i stari ključ! Ručno izrađen ključ, prepun rezbarija odavao je nečiju ljubav... jer izradile su ga ruke pune ljubavi! Ispitivala je starije tko zna što je to, što taj ključ otvara... Mnogi su je se klonili, drugi su od nje i ključa bježali glavom bez obzira...! Dok joj njena baka nije ispričala priču, legendu, mit... a stvarnost! Ključ otvara tajna vrata, jedne tajne podvodne spilje! Ključ je izradio mladić iz njenog sela, a izradio ga je za djevojku koju je jako volio! No djevojka je bila obećana drugome, makar je i ona voljela njega... Mnoge noći mladić i djevojka su proveli zajedno u spilji. Bila je to samo njihova spilja, njihova tajna! Jer... njihova je ljubav bila zabranjena! Sve je bilo lijepo i divno dok ih sumještani nisu otkrili! A ljudi kakvi jesu bili odmah su djevojku željeli kamenovati zbog preljuba i sramote! Da spasi djevojku koju je volio više od svega ponudio im je da kamenuju njega! A ljudi žedni krvi prihvatili su... netko je morao platiti! Djevojku je na silu njen otac odveo kući a mladić je kamenovan u podnožju slapa! Kako su godine prolazile, ljudi su pričali da sam vrag obitava u jezeru, neki su rekli da mladićev duh čuva jezero i slap...

Starica se zažarila, lice joj se osmjehivalo dok je pričala ovu priču! I malena je odlučila ponovno se spustiti do jezera! Samo, jezero je veliko, kako će naći ulaz u spilju! Baka joj je otkrila da je ulaz ispod površine jezera, tamo gdje sunce svaku večer ponire! I zaista, pod dojmom priče djevojka se ponovno spustila do jezera. Imala je osjećaj da će doživjeti nešto predivno, jer napokon će vidjeti spilju! Zaronila je ponovno i to na strani jezera gdje je znala da sunce zalazi! Zaronila je i tražila ulaz... no nikako ga naći! A morala je na površinu uzeti zraka! Vratila se drugi put u dubine... ništa! Kada je treći put zaronila pronašla je ulaz! Malena vrata, ključ je pristajao kao saliven! Vratila se na površinu uzeti zraka... i bila je spremna za veliku pustolovinu! S lakoćom je otključala vrata i ušla u spilju! Mislila je kako će joj pluća prsnuti, ponestajalo joj je zraka... Napokon je izronila, glasno dahčući! Bila je sretna, jer ostala je živa... Ogledala se oko sebe, našla se usred jezerceta u dubokoj i tamnoj spilji. Jedva je vidjela nešto, sve dok nije upalila vatru! Pred njom se ukazala ogromna spilja, na stropu svjetlucavi svod... na podu rahli i sitni pijesak! Odlučila se ne previše udaljavati... i dok se divila veličini i tajanstvenosti, začuje iza sebe pljuskanje vode! Okrene se i posvijetli... ugledala je muškarca koji je izlazeći iz vode polako hodao prema njoj! Voda mu je kapala sa lica, imao je predivne zelene oči! Njegova tamna, gotovo crna kosa sada je bila mokra. Primijetila je snažnu privlačnost iako ga nikada nije vidjela. Laganim koracima, veoma sporo došao je do nje... dugo je gledajući, kao da oklijeva. Osmjehnuo joj se i konstatirao da ga je čekala. Imao je jako ugodan i dubok glas, smirujući! Stajali su tako jedan nasuprot drugome... privlačio ju je jako! Približila mu se i dotaknula mu još mokro lice. Stavio je nježno svoje mokre usnice na njene, poljubivši je najnježnije što je mogao. Isprva ju je ljubio nježno, pa sve jače i intenzivnije... Uzvraćala mu je! Primijetila je da lagano drhturi, primila ga je za ruku… Zagrlio ju je, a ona je zavukla ruke ispod njegove majice, noktićima putujući po njegovim leđima! To ga je nevjerojatno uzbuđivalo pa se odlučio riješiti majice! Otkrio joj je svoja široka ramena i torzo čovjeka koji drži do svog izgleda! Grudi koje su vapile da susretnu njene usne. Odvezao joj je jednu bretelu na majici, pa onda i drugu. Otkopčao sve gumbiće tako da je majica samo skliznula... otkrivajući dvije nježne, ali čvrste trojke. Primio ju je na ruke i odnio tamo gdje je pijesak najnježniji... Polegnuo ju je i smjestio pored sebe... ljubeći joj vrat, dok su mu ruke putovale njenim tijelom. Trebao ju je jako, želio ju je cijelu noć lomiti... Dovodio ju je do ludila, tresla se u njegovim rukama. Oslobodila se traperica, ispod je imala malene bijele, čipkaste boxerice. Uskoro je ostala i bez njih, on se za to pobrinuo. Ljubio joj je grudi, spuštao se do trbuščića, došao do prepona... Gorjela je, sve više i više... Jezikom joj je polagano prešao cijelim tijelom, dok nije izludjela! Nije više mogla izdržati, a on se igrao njome... najnježnije što je mogao... izazivao ju je!

Željela ga je duboko u sebi, željela ga je osjetiti dok podrhtava... dok mu se ježi svaka pora na tijelu! Ispunjavao joj je svaku i najmanju želju, ljubio ju je kako je željela, najnježnije na svijetu... Zatvorila je oči, stvarnost je postala predivna... toliko divna da je zaplakala od sreće! On je bio divan...! Sve je radio posve lagano i nježno... da je izludjela! Šaptao joj je na uho, poželjela je da potraje... Nije više mogao izdržati, ubrzao je... Imao je osjećaj da će mu srce iskočiti iz grudi, usta su mu bila suha, dehidrirao je... Bila je njegovo sve, barem jednu noć! Na kraju svega teško su disali, oboje... Već umoran ali još uvijek sa smiješkom, legao je pored nje poljubivši joj ruku. Zagrlio ju je, privukao ju k sebi... „ Anđele,zašto si tako divan?!“ Nije bilo odgovora, već je spavao. Poljubila ga je u čelo, gledala ga kako spava, slušala otkucaje srca... Promotrila mu je lice. Imao je prekrasne, meke usne... preslatki nosić... a malene slatke borice oko očiju odavale su godine! Pred jutro je zaspala... u njegovim snažnim rukama. No kad se prenula iz sna, njega više nije bilo. Pored sebe je ugledala ružu i poruku u pijesku „USKORO...“ Nasmiješila se...! Vrijeme je prolazilo, a ona se vratila u svoj grad... Njega više nije vidjela, iako je od te predivne noći svako malo dolazila u spilju... no nije dolazio on. I ona poruka u pijesku koju je ostavio, činila se nemogućom. Morala je priznati sebi kako ga nikada neće vidjeti... Sve dok ga jednog dana nije ugledala u svom gradu! Onako obasjan suncem izgledao je bolje nego ikada! I već mu se htjela baciti u zagrljaj, poletjeti prema njemu, reći mu koliko joj je nedostajao... a onda je zastala jer je primijetila da mu se oko vrata baca žena... njegova žena! Gledala je kako ju grli, ljubi s puno ljubavi... gledala je njegovu sreću! I tko je bila ona da to kvari... Bila je sretna jer je vidjela da je on sretan! Okrenula se i otišla. Za par tjedana, na njegova vrata je zakucao poštar s paketom, na kojemu je stajalo njegovo ime. Otvorio je paket i u njemu pronašao ključ, onaj ključ koji otvara podvodna vrata njihove spilje! Uz ključ stiglo mu je i pismo koje je ona pisala sa srcem, s ljubavlju... ali i sa nevjericom što ga ne može imati. Uza sve to u paketu je pronašao figuricu golubice uz poruku da ju čuva, jer dokle god i on i ona imaju po golubicu bit će prijatelji.

Odlučio ju je potražiti, pa se otisnuo u veliki grad. Toliko toga joj je želio reći, ali nikako da izusti ni slova. Nije ni bilo potrebno, sve je čitala iz njegovih očiju! Bio je sretan što ju ponovno vidi, no u grlu mu je stajala knedla, gušila ga je... Nije znao kako da joj kaže da jedinu ljubav koju joj može dati je ona prijateljska. Srećom, razumjela ga je potpuno, zagrlila ga je jer je vidjela da mu je trebao zagrljaj. Toga dana su prvi puta razgovarali nakon susreta u špilji, ali zaista razgovarali. Otkrio joj je sve što voli, što ne voli... a i sada je primijetio onu divlju strast u njenim očima. Gledala ga je dugo, već je i noć padala... a od cijelog razgovora oni nisu još riješili svoj problem. Sjeli su na zidić, zagrlio ju je – čvrsto a opet jako nježno. Toliko ga je željela poljubiti, željela mu je usne dotaknuti, meke usne koje nose labello od vanilije! Trebala ga je jer joj je nedostajalo strasti, jedva se suzdržavala da ga ne poljubi...

Jer znala je, ako to učini ući će u začarani krug. I neće više moći prestati. Sve je upropastio, počeo je on ljubiti nju... Zar ne može ni on pustiti? Usred poljubaca i dodira, glavom joj je prolazilo... kuda ovo vodi? Gladno ju je ljubio... tresao joj je svaki živac u tijelu. Poželjela ga je odmah skinuti... da se samo nisu nalazili u javnosti. Kao da je pročitao njenu žalost što su vani... i pozvao ju u svoj stan. Prije ulaska u stan zatvorio joj je oči... a pri ulasku je ugledala svijeće koje su gorjele u svakom kutku stana! Uzeo joj je torbicu i skinuo jaknicu te ih odložio na vješalicu. Ona je i dalje pozorno pratila svaki njegov pokret. Zatim ju je uveo u kupaonicu... i počeo skidati sve sa nje, i sa sebe! Odnio ju je pod tuš, pustio vruću vodu... i ubrzo je osjetila miris lavande! Bio je to gel za tuširanje koji je on odlučio razmazati spužvom po njoj... i po sebi! Bila je potpuno predana njegovim rukama. Zagrlio ju je dok su kapljice im erotično klizile niz tijela, otkrivajući napetost koja je rasla! Poljubio ju je nježno u čelo, u nosić... Znao je da će požaliti ali s spustio na njene usne i nezasitno ju ljubio... Uputila mu je pogled koji kao da je govorio: „ Zašto mi to radiš?“ „ Zašto moraš biti tako neodoljiv?“ Primio ju je na ruke i unio u spavaću sobu... a tamo se raspametila kada je na krevetu ugledala ružine latice! Nije više oklijevao, želio ju je odmah i sada... a ona mu je uzvraćala! Ljubio joj je još uvijek mokro tijelo, kosa joj je bila potpuno mokra... i glatka! Bila je spremna provesti još jednu divlju noć u njegovom zagrljaju... Ništa joj više nije trebalo, nije trebala jesti i piti, niti spavati... On joj je bio dovoljan da preživi do jutra ovu buru koja joj se događa! Ljubila ga je strastveno i svakim mu poljupcem govorila da joj je nedostajao... svakim uzdahom rekla mu je da ga želi više od svega... svakim dodirom znala je da griješi, ali nije željela prestati. Kada bi barem trajalo zauvijek... kada bi barem, kada bi barem bio njen. No ovo nije happy end, niti su oni živjeli sretno i zadovoljno do kraja života... ovo nije bajka, no voljela bi da je jednim dijelom stvarnost!